Još jedan prizor za pamćenje, pored samog kanjona, je elegantni most na Đurđevica Tari koji se prostire na visini od 172 m iznad rijeke.
Most na Đurđevića Tari u Crnoj Gori je najviši most u Evropi. Izuzetno graditeljsko djelo savremene arhitekture, simbol i neizostavna veduta kanjona rijeke Tare je grandiozni most na Đurđevića Tari, između sela Budečevica i Trešnjica. Veliki betonsko lučni most projektovao je jedan od najvećih građevinskih stručnjaka Kraljevine Jugoslavije, ing. Mijat S. Trojanović. Građen je 1938/40. godine. Kada je dovršen, most na Đurđevića Tari je bio najveći drumski most od armiranog betona u Evropi i jedan od nekoliko najvećih i najljepših saobraćajnih objekata ove vrste u svijetu. Svojom snažnom petolučnom konstrukcijom, od koje je glavni luk raspona 116 metara, veličanstveni most na Đurđevića Tari se uzdiže nad kanjonom dubokim preko 150 metara. U vrijeme Drugog svjetskog rata, 1942. godine, da bi spriječili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru, partizani su srušili jedan luk mosta na Đurđevića Tari. Zadatak je izveo građevinski inženjer Lazar Jauković, koji je učestvovao u izgradnji mosta. Tada je srušena konstrukcija poslednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 metara, dok su ostali djelovi mosta ostali neoštećeni. Jaukovića su Italijani uhvatili i streljali na odsečini mosta. Narod durmitorskog kraja, u znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, podigao mu je spomenik u blizini mosta, gdje je i sahranjen. Posle oslobođenja, Most na Đurđevića Tari je saniran i svečano pušten u saobraćaj 1946. godine. Spuštanje do rijeke Tare, zatim obilazak vidikovca Tara prema Kosanici odakle se vidi kanjon, most i selo Đurđevića Tara.